Profesor Menachem Rosensaft, jedan od vodećih svjetskih akademskih autoriteta za Holokaust, profesor sa Cornell i Columbia univerziteta, te jedan od ključnih ljudi za približavanje Svjetskog jevrejskog kongresa, vodeće jevrejske organizacije, sa Bosnom i Hercegovinom, u svom najnovijem tekstu za “Times of Israel” poziva na podršku Rezoluciji UN-a o genocidu u Srebrenici.
Nakon predstavljanja činjenica o genocidu u Srebrenici, dokazima iz Haga i uputama za široku svjetsku publiku, Rosensaft koristi priliku da se osvrne na pisanje Efraima Zuroffa, koji je zauzeo stranu protiv svjetskog priznavanja genocida u Srebrenici.
“Činjenice opovrgavaju Zurofovu tvrdnju. Niz sudskih i žalbenih vijeća Međunarodnog krivičnog tribunala za bivšu Jugoslaviju (ICTY), koji su svi temeljito “upoznati” u bolnim detaljima sa užasima koji su se dogodili u Srebrenici, konstantno su presuđivali da su ubistva u Srebrenici predstavljala genocid. Šestorica bosanskih Srba, uključujući Mladića i Radovana Karadžića, predsjednika samoproglašene RS, osuđeni su za genocid od strane ICTY-a u vezi s ubistvima u Srebrenici. U svojoj presudi iz februara 2007. u slučaju Bosna i Hercegovina protiv Srbije i Crne Gore, Međunarodni sud pravde presudio je da su “djela počinjena u Srebrenici … izvršena sa specifičnom namjerom da se djelomično uništi grupa muslimana Bosne i Hercegovine kao takva; i shodno tome da su ta djela bila činovi genocida.” Ova presudna presuda također izgleda da je nekako izmakla Zurovovom umu – ili, što je vjerovatnije, on ne želi da neugodne istine potkopaju njegove neosnovane i loše osmišljene argumente”; napominje Rosensaft te dodaje:
“Zuroff i drugi koji negiraju genocid u Srebrenici su jednostavno u krivu sugerirajući da je genocid nekako apstraktan pojam podložan intelektualnoj ili filozofskoj sofistici. U stvari, to je pravni termin čvrsto utemeljen u međunarodnom pravu. Kako je definiran u Konvenciji o genocidu iz 1948. godine, kao i u statutu ICTY-a, genocid je bilo koje od niza djela “počinjenih s namjerom da se uništi, u cijelosti ili djelomično, nacionalna, etnička, rasna ili vjerska grupa kao takva.” Ta djela uključuju “ubijanje članova grupe” i “nanošenje ozbiljnih tjelesnih ili psihičkih povreda članovima grupe.”
Nakon što se nedavno Gideon Greif pokajao i najavio da će tražiti ispravku umanjenih brojki ubijenih Bošnjaka u Srebrenici u izvještaju Komisije RS-a, broj negatora genocida među izraelskim akademicima je sve manji. Nekoliko gromoglasnih kritičara korištenja termina “genocid” za Srebrenicu je u posljednje dvije godine javno revidiralo svoje stavove.
“Uvijek moramo zauzeti stranu. Neutralnost pomaže ugnjetavaču, nikada žrtvi. Šutnja ohrabruje mučitelja, nikada mučenog. Ponekad moramo intervenirati. Kada su ljudski životi ugroženi, kada je ljudsko dostojanstvo u opasnosti, nacionalne granice i osjetljivosti postaju nebitne. Gdje god su muškarci ili žene progonjeni zbog svoje rase, religije ili političkih uvjerenja, to mjesto mora—u tom trenutku—postati centar svemira,” rekao je Elie Wiesel u svom govoru pri prijemu Nobelove nagrade za mir, a slične poruke je ponovio u vrijeme rata u BiH, kao prvi glas koji je zločine u našoj zemlji nazvao genocidom. Njegov put danas prati većina javnosti u jevrejskim zajednicama širom svijeta.
Zahvaljujući saradnji Memorijalnog centra Srebrenica sa vodećim istraživačkim centrima i memorijalima Holokausta, danas ove institucije u potpunosti stoje uz žrtve Srebrenice. To potvrđuje i tekst Menachema Rosensafta.
Izvor: Vijesti.ba
